Upoznaj suru: Jā Sīn (سورة يس)

Naziv sure: Jā Sīn¹

Džuz: 22. i 23.

Mjesto objavljivanja: Mekka(nska)²

Redni broj sure u Muṣḥafu: 36.

Redni broj sure po vremenu objavljivanja: 40. ili 41.³

Broj ajeta: 83⁴

Broj riječi: 725⁵

Broj ḥarfova: 3020

Broj ḥareketa: 2560

Ajeti koji se ponavljaju: Nema

Najduži izraz: لَنَرْجُمَنَّكُمْ ,فَأَغْشَيْنَاهُمْ… (više mišljenja o najdužem izrazu)

Riječ/izraz koji se najviše ponavlja: مِن

Temeljne intencije

Podsjećanjem na blagodati, obećana uživanja i nagrade, kao i navođenjem primjera onih koji su imali loš kraj zbog ustrajnosti u nevjerovanju i poricanju istine, ova kur’anska sura nastoji probuditi i osvijestiti nemarne.⁶ Pored toga, sura Jā Sīn, kroz različite scene i prizore, govori o osnovama vjerovanja (tawḥīd, objava, poslanstvo, proživljenje, polaganje računa, nagrada i kazna).⁷

Povod objavljivanja

Nekoliko je predaja koje ukazuju na postojanje konkretnih povoda objavljivanja određenih ajeta ove kur’anske sure. Kada je Ebū Džehl pokušao da se približi Poslaniku, s.a.v.s., u namjeri da ga ubije objavljeni su ajeti: Mi smo učinili da budu kao oni na čije smo vratove sindžire stavili sve do podbradaka – zato su oni glava uzdignutih, i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oči im koprenu stavili – zato oni ne vide…⁸ Od Ibn ‘Abbāsa, r.a., prenosi se da je rekao: “‘Ās ibn Wā’il uzeo je jednu kost iz jedne doline, zdrobio je svojom rukom, zatim se obratio Poslaniku, s.a.v.s.: ‘Zar će Allah ovo oživjeti nakon što istruhne?’ ‘Da, Allah će te prvo usmrtiti, a zatim oživjeti, a zatim uvesti u džehennemsku vatru.’ Nakon ovog slučaja objavljeni su ajeti iz posljednjeg dijela sure Jā Sīn.”⁹

Fadileti sure

Džundeb, sin ‘Abdullāha, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko navečer prouči Jā Sīn, želeći time Allahovo zadovoljstvo, bit će mu oprošteno.”¹⁰ Prenosi se da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: “Allah, dž.š., učio je sure Ṭā Hā i Jā Sīn na hiljadu godina prije nego što je stvorio svijet, pa kada su meleki čuli Kur’an, rekli su: ‘Blago li se ummetu kojem je ovo objavljeno, blago li se grudima koja će ovo nositi i blago li se jezicima koji će ovo izgovarati’.”¹¹

(Po)vez(nic)e između sura i ajeta:

Pri samom kraju sure Fāṭir, koja u Muṣḥafu prethodi suri Jā Sīn,nailazimo na ajete: Oni su se zaklinjali Allahom, najtežom zakletvom, da će se, bolje nego bilo koji narod, držati Pravoga puta – samo ako im dođe onaj koji će ih opominjati. I kad im je došao onaj koji opominje, njegov dolazak im je samo povećao otuđenje: oholost na Zemlji i ružno spletkarenje – a spletke će pogoditi upravo one koji se njima služe. Zar oni mogu očekivati nešto drugo već ono što je zadesilo narode drevne? U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naći promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja.¹² Neki od Kurejšija su govorili: „Allah prokleo jevreje i kršćane! Došli su im poslanici, a oni su ih u laž utjeravali. Tako nam Allaha, da nama dođe poslanik, mi bismo se držali Pravoga Puta najbolje od svih!“ Kada im je, međutim, došao Božiji Poslanik, jedan od njih, da opominje narod čiji preci nisu bili opominjani, kako se to kazuje već u prvim ajetima sure Jā Sīn, mnogi nisu povjerovali i nisu ga podržali kao što su govorili da bi učinili. Uočava se i (po)vez(nic)a između (kraja) sure Jā Sīn i početka sure Eṣ-Ṣāffat, koja u Muṣḥafu dolazi nakon sure Jā Sīn. Uzvišeni Allah kaže: …već pored Allaha druge bogove prihvaćaju u nadi da će im oni na pomoći biti, a na počecima sure Eṣ-Ṣāffat učimo ove ajete: …vaš Bog je, uistinu, Jedan, Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih i Gospodar istōkā!¹³

Kur’anska sura Jā Sīn počinje ajetima zakletve Kur’anom i njegovim opisom koji može ukazivati da je on “čvrsto nanizani, tako da se ne može izmjeniti niti u njemu ima laži i kontradiktornosti”¹⁴ : Jā Sīn. Tako Mi Kur'ana mudrog, ti si, uistinu, poslanik, na Pravome putu, po objavi Silnoga i Samilosnoga, da opominješ narod čiji preci nisu bili opominjani, pa je ravnodušan!¹⁵ Pred kraj ove sure ponovo se pomaljaju ajeti o Kur’anu koji je pouka¹⁶ i koji treba da opominje onoga ko ima pameti…¹⁷ Početak ove kur’anske sure sadrži i po(r)uke o oživljavanju mrtvih na Sudnjem danu i pomnom praćenju i bilježenju djela: Mi ćemo, zaista, mrtve oživiti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali.¹⁸ Na samom kraju sure, čovjek se, potpuno svjestan beživotnosti kostiju koje se rune među prstima, iznova podsjeća na istinitost i neminovnost proživljenja:¹⁹ Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik, i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: “Ko će oživiti kosti kad budu truhle?” Reci: “Oživiće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio, Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete.”²⁰

Zanimljivosti:

Kur’anske sure na čijim počecima (fawātiḥ as-suwar) nalazimo “slova koja se cjelovito izgovaraju”, “tajanstvena slova” ili “isprekidana slova” najprije govore o Kur’anu.²¹ Isti slučaj je i sa ovom surom: Jā Sīn. Tako Mi Kur'ana mudrog, ti si, uistinu, poslanik…²²
Islamski učenjaci su kazali da će se uz učenje ove kur’anske sure i njezin bereket (ili uz primjenu njezinih smjernica, uputa i čvrsto vjerovanje u ono o čemu govori) svaka (po)teškoća biti ublažena i/ili otklonjena.
U našem narodu je uobičajeno da se Jā Sīn uči umrloj osobi. Zanimljivo je da je Fetva-i eminu Vijeća muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini upućen veliki broj upita o učenju ove sure “za umrlu osobu”. Primjetna je velika obazrivost i profinjeno osjećanje našeg naroda prema učenju ove sure, posebno u prilikama prisjećanja na umrle, kada se sevapi od učenja poklanjaju pred dušu umrle osobe. Jedan kur’anski ajet koji se nalazi upravo u ovoj suri usmjerava nas da je Kur’an, a time i ova sura, Jā Sīn, objavljena da opomene onoga ko živ je (u prevodu Enesa Karića), onoga ko ima pameti (u prevodu Besima Korkuta) ili onoga u kome života ima (u prevodu Esada Durakovića). Al-Bayḍāwī bi na ovome mjestu kazao da “Kur’an ili Poslanik, a.s., trebaju opomenuti onoga ko ima (raz)um, jer je onaj ko je u zabludi poput mrtvaca (…), a istinski tjelesni život moguć je i upotpunjen jedino uz vjeru/u vjeri. Na drugoj strani, nevjernici koji su zaslužili kaznu, jer su ustrajavali u nevjerovanju i izgubili svaki mogući argument, su – u stvarnosti – mrtv(aci)i.”²³ Neki drugi komentatori Kur’ana Časnog smatraju da pod “živim” ili “razumnim” u ajetu: …da opominje onoga ko ima pameti, i da zasluže kaznu nevjernici²⁴ , misli na “one živog srca i duhovnog vida (baṣīra)”²⁵ ili općenito na “sve žive na Zemlji”²⁶ Teško da će ova sura tek tako postati jasna onome ko je na samrti ili da će sevapi od njezinog učenja jednostavno biti prosuti na tas dobrih djela umrle osobe ako još za života nije razumijevala, po njoj postupala i život provela u njezinom okrilju, osim ako to Allah ne bude htio i dozvolio. Zato je potrebno uložiti dodatne napore da se, pored pukog memorisanja, neka od značenja i po(r)uka ove sure probliže većem broju vjernika i vjernica. Moguće da je ovaj prisni odnos i posebna pažnja prema ovoj kur’anskoj suri djelimično rezultat i raširenosti mnogih slabih i apokrifnih predaja o univerzalnoj primjenjivosti i gotovo nevjerovatnim vrijednostima i koristima (od) učenja sure Jā Sīn.²⁷ Pojedina djela spominju još neke neutemeljene i, iskreno kazano, vrlo čudne prakse koje se vezuju uz učenje sure Jā Sīn. Tako se, recimo, u nekim mjestima ova sura uči u trenucima kada se umrli rastaje sa ovim svijetom (vjerujući da će učenje upravo ove sure olakšati smrtne muke i agoniju), potom se uči na mjestu na kojem je neko umro, kao i kod samog umrlog. Postoji i običaj da se grupa učača okupi i (zajedno) uči suru Jā Sīn određeni broj puta s namjerom da se to učenje upotrijebi protiv onoga koji čini neku nepravdu. Bude slučajeva da ciljana osoba – umre ili joj se dogodi nešto zbilja strašno i opasno! Nema nikakve sumnje da, ako se doista nešto i desilo onome ko je nepravedan, to bude zbog Božijeg određenja i dove onoga kome je nepravda učinjena. Ima i onih koji smatraju da će učenje sure Jā Sīn pred dušu umrlog biti iskupljenje za (njegove) propuštene namaze. I to je, naravno, potpuno pogrešno i neutemeljeno.²⁸
Pojedine predaje ukazuju da je Muhammed, s.a.v.s., na sabah-namazu (ponekad) učio sure Jā Sīn i Qāf.²⁹
Neki naši znameniti vakifi oporučili su i precizirali vakufnamom da se njima ili drugim zaslužnim pojedincima (svakodnevno) uči sura Jā Sīn.³⁰

Teme

Kur’anska sura Jā Sīn govori o osnovama vjerovanja. Ajeti 1 – 70. općenito govore o objavi i istinitosti poslanstva, a ajeti 71 – 83. podsjećaju na Allahove blagodati i pozivaju da se ibadeti čine samo Uzvišenom Allahu Koji ima vlast nad svim i Koji će ljude ponovo proživjeti.

(1 – 12): Objava Kur’ana je upozorenje mnogobošcima i radnosni nagovještaj vjernicima

(13 – 32): Kazivanje o stanovnicima jednog grada, narodu koji je prelazio svaku granicu zla

(33 – 44): Manifestacije Allahove (sve)moći

(45 – 48): Odnos nevjernika prema dokazima Uzvišenog Allaha

(49 – 54): Dokazi(vanje) proživljenja i užasa koji će pratiti ovaj istiniti događaj

(55 – 58): Džennetske nagrade, uživanja i počasti za vjernike

(59 – 68): Džehennemske kazne za nevjernike

(69 – 70): Negiranje i odbacivanje optužbi koje su idolopoklonici izrekli o Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.

(71 – 73): Primjeri i manifestacije Allahove (sve)moći i Njegovih nebrojenih blagodati

(74 – 76): Odnos mnogobožaca prema Allahovim blagodatima

(77 – 83): Neki od dokaza proživljenja i Allahove (sve)moći

Izvori:

Abū Al-Fidā’ Ismāʻīl ibn ʻUmar ibn Kaṯīr Ad-Dimishqī, Tafsīr Al-Qur’ān Al-ʻAẓīm, VI tom, II izdanje, Dār ṭayyiba, Rijad, 1999.
Abū Al-Ḥasan ‘Aliyy ibn Muḥammad Ḥabīb Al-Māwardī, An-Nukat wa al-’Uyūn, V tom, Dār al-kutub al-’ilmiyya, Bejrut, s.a.,
Abū ‘Abdullāh Faḫruddīn Ar-Rāzī, Mafātīḥ al-Gayb, tom XXVI, Dār al-Fikr, Damask, 1981.
Aḥmad ‘Abdullāh Aṭ-Ṭawīl, Muḥtawayāt suwar Al-Qur’ān Al-Karīm, Madār al-Waṭan li an-nashr, Rijad, 2013.
Dželaluddin es-Sujuti, Itqan: Sveobuhvatni uvodnik u kur’anske nauke I, prijevod sa arapskog jezika i bilješke: Almir Fatić, Sova Publishing Sarajevo, 2012.
Ebul-Hasen Ali En-Nejsaburi, Povodi objave Kur’ana, Bookline, Sarajevo, 2011.
Enes Karić, Kako čitati Kur’an: potrage za strukturama cjeline temeljne Knjige islama, Media centar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2019.
Ǧalāluddīn Abū Al-Faḍl Abd Ar-Raḥmān As-Suyuṭī, ‘Ilm munāsebāt as-suwar wa al-āyāt, Al-Maktaba Al-Makkiyya, Mekka, 2002.
Ibn Džuzejj el-Kilbī El-Endelūsī, Olakšani komentar Kur’ana, Libris, Sarajevo, 2014.
Jusuf Ramić, Povodi objave Kur’ana, El-Kalem, Sarajevo, 1990.
Muḥammad b. ‘Abdul-’Azīz b. ‘Umar Naṣṣif, Biṭāqāt at-ta’rīf bi suwar al-Mushaf ash-Sharīf, Ḫayrukum, Džidda, s.a.
Nāṣir ad-Dīn Al-Bayḍāwī, Anwār at-tanzīl wa asrār at-ta’wīl, tom IV, Dār iḥyā’ at-turāṯ al-’arabiyy, Bejrut, s.a.
Ṣalāḥ Aḥmad Al-Qabandī, Mafātiḥ suwar Al-Qur’ān Al-Karīm: Bitāqāt fī ta’rīf suwar Al-Qur’ān Al-Karīm, Al-Wa’y Al-Islāmiyy, Kuvajt, 2016.

Bilješke

1
Naziv sure je, kao i u slučaju sura Ṭā Hā, Ṣād ili Qāf, deriviran iz samog početka sure i njezinog prvog ajeta. Budući da učenjaci imaju različita mišljenja o značenju ovih (i ostalih) slova arapskog alfabeta na počecima pojedinih sura, ostavit ćemo raspravu o tome postrani i prikloniti se mišljenju da se radi o mutešābih ajetima, čije je značenje poznato samo Uzvišenom Allahu, a ljudi o tome mogu samo naslućivati Božiju nakanu. U tom smislu su i riječi hazreti Ebu Bekra, r.a.: “Svaka knjiga ima tajnu, a tajna Kur'ana su počeci njegovih sura (fawātiḥ as-suwar).” Ovaj “početak sure” (“slova koja se cjelovito izgovaraju”, “tajanstvena slova” ili “isprekidana slova”) jedinstven je u Muṣḥafu i ne pomalja se na njegovim drugim stranicama. Ima mišljenja da Jā Sīn (kao i Ṭā Hā) znači (poziv): “O, čovječe!” Vidi: Abū ‘Abdullāh Faḫruddīn Ar-Rāzī, Mafātīḥ al-Gayb, tom XXVI, Dār al-Fikr, Damask, 1981., str. 40. Al-Māwardī kazuje: “U pogledu (mogućih) značenja i tumačenja izraza Jā Sīn, spominje se pet mišljenja: 1. Qātade veli da je Jā Sīn jedan od naziva Kur’ana; 2. Ibn ‘Abbās smatra da je Jā Sīn jedno od imena Uzvišenog Allaha kojim se On zaklinje; 3. Muǧāhid tvrdi da se zapravo radi o počecima sura (fawātiḥ as-suwar), tj. “slovima koja se cjelovito izgovaraju” ili “isprekidanim slovima”, 4. Muḥammad ibn Al-Ḥanafiyya, pozivajući se na predaju od hazreti ‘Alije, r.a., kaže da je Jā Sīn ime Muhammeda, s.a.v.s., kojim je nazvan u Kur’anu, i 5. Al-Ḥasan, ‘Ikrima, Ad-Daḥḥāk i Sa’īd ibn Gubayr misle da Jā Sīn dolazi u značenju ‘O, čovječe!’.” Navedeno prema: Abū Al-Ḥasan ‘Aliyy ibn Muḥammad Ḥabīb Al-Māwardī, An-Nukat wa al-’Uyūn, V tom, Dār al-kutub al-’ilmiyya, Bejrut, s.a., str. 5. Na temelju nekih veoma slabih preda(nj)a, neki učenjaci ovu suru nazivaju još i: al-mu’imma, ad-dafi’a i al-qaḍiyya. Vidi: Ṣalāḥ Aḥmad Al-Qabandī, Mafātiḥ suwar Al-Qur’ān Al-Karīm: Bitāqāt fī ta’rīf suwar Al-Qur’ān Al-Karīm, Al-Wa’y Al-Islāmiyy, Kuvajt, 2016., str. 110.
2
Neki mufessiri izuzimaju 12., 44., 47. i/ili 48. ajet ove sure i smatraju da je (su) objavljen(i) u Medini. Drugi, pak, kategorično odbacuju ovo izuzimanje i mišljenja su da je kompletna sura mekkanska.
3
Objavljena je nakon sure El-Džinn i prije sure El-Furqān.
4
Zbog toga što neki smatraju da je Jā Sīn. Tako Mi Kur'ana mudrog, jedan ajet, za ovu suru kažu da ima 82 ajeta. Ubraja se u al-matāni, “ponavljajuće sure”, koje imaju manje od stotinu ajeta i više se ponavljaju od al-mi’ūn sura ili (što) se u njima ponavljaju primjeri po(r)uka i vijesti. To su, dakle, sure koje (hronološki) slijede al-mi’ūn sure (koje imaju stotinu ajeta ili probližno tome). Vidi više: Vidi: Dželaluddin es-Sujuti, Itqan: Sveobuhvatni uvodnik u kur’anske nauke I, prijevod sa arapskog jezika i bilješke: Almir Fatić, Sova Publishing Sarajevo, 2012., str. 266.
5
Ima učenjaka koji smatraju da je detaljnije bavljenje ovim pitanjima beskorisno. As-Saḫāwī je kategoričan po ovom pitanju: “Ne smatram da ima neke koristi u poznavanju broja riječi i slova u Kur'anu. Ako i ima neke koristi u poznavanju tih brojeva, onda se to odnosi na knjigu u kojoj je moguće nešto dodati ili izostaviti. U Kur'anu, pak, to nije moguće”. Drugi, pak, u ovome pronalaze i uočavaju statističkolingvistički aspekt kur’anskog i’džaza. Ova istraživanja oduševljeno su prihvaćena u općem javnom mišljenju, a u naučnim krugovima obično se uzimaju s rezervom, uz jasno naglašavanje nedostataka u metodologiji i opreza pri prihvatanju zaključaka i rezultata. Zanimljivo djelo, u ovom kontekstu, jeste Kur’an: nenadmašni fenomen (Vidi: Caner Taslaman, Kur’an: nenadmašni fenomen, s turskog preveo Enver Ibrahimkadić, Dobra knjiga d.o.o., Sarajevo, 2006.)
6
Vidi više: Ṣalāḥ Aḥmad Al-Qabandī, Mafātiḥ suwar Al-Qur’ān Al-Karīm: Biṭāqāt fī ta’rīf suwar Al-Qur’ān Al-Karīm, Al-Wa’y Al-Islāmiyy, Kuvajt, 2016., str. 144.
7
Različiti aspekti izlaganja osnova vjerovanja prisutni su u svim mekkanskim surama.
8
Jā Sīn, 7 – 8. Navedeno prema: Jusuf Ramić, Povodi objave Kur’ana, El-Kalem, Sarajevo, 1990., str. 190.
9
Misli se na ajete: Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik, i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: “Ko će oživiti kosti kad budu truhle?” Reci: “Oživiće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio, Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete.” Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti njima slične? Jeste, On sve stvara i On je Sveznajući; kada nešto hoće, On samo za to rekne: “Budi!” – i ono bude. (Jā Sīn, 77 – 83.) Navedeno prema: Ebul-Hasen Ali En-Nejsaburi, Povodi objave Kur’ana, Bookline, Sarajevo, 2011., str. 333.
10
Predaju bilježi Ibn Ḥibban u Ṣaḥīḥu. U sličnoj predaji, koju prenosi Ebū Hurejre, r.a., a bilježi Eṭ-Ṭaberānī, dodaje se i ovo: “u toj noći.”, tj. “…bit će mu oprošteni grijesi (već) u toj noći.”
11
Predaju prenosi Ebū Hurejre, r.a., a bilježi Eṭ-Ṭaberānī u Al-Mu’ǧam al-Awsaṭ. Hadiski autoriteti različito je ocjenjuju i neki od njih smatraju da se radi (čak) o apokrifnoj predaji. Drugi su rekli da je predaja ġarīb, munker, slabog seneda, dok neki tvrde da je vjerodostojna i da se može prihvatiti.
12
Fāṭir, 42 – 43.
13
Eṣ-Ṣāffat, 4 – 5.
14
Vidi komentar ovog ajeta u: Ibn Džuzejj el-Kilbī El-Endelūsī, Olakšani komentar Kur’ana, Libris, Sarajevo, 2014.
15
Jā Sīn, 1 – 6.
16
Jā Sīn, 69.
17
Jā Sīn, 70.
18
Jā Sīn, 12.
19
Zanimljivu crticu o ovim kur’anskim ajetima napisao je akademik Enes Karić. Vidi: Enes Karić, Kako čitati Kur’an: potrage za strukturama cjeline temeljne Knjige islama, Media centar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2019.,169 – 173.
20
Jā Sīn, 77 – 80.
21
Elif Lām Mīm. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali… (El-Beqara, 1 – 2.), Elif Lām Rā. Ovo su ajeti mudre Knjige. (Jūnus, 1.), Elif Lām Mīm Rā. Ovo su ajeti Knjige! A ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina je, ali većina ljudi neće da vjeruje. (Er-R’ad, 1.), Ṭā Hā, Ne objavljujemo Kur'an da se mučiš… (Ṭā Hā, 1 – 2.), Ṭā Sīn. Ovo su ajeti Kur'ana i Knjige jasne, upute i radosne vijesti onima koji vjeruju… (En-Neml, 1 – 2.), Ṣād. Tako Mi Kur'ana slavnog… (Ṣād, 1.), Qāf. Tako Mi Kur'ana slavnog… (Qāf, 1.)
22
Jā Sīn, 1 – 3.
23
Vidi: Nāṣir ad-Dīn Al-Bayḍāwī, Anwār at-tanzīl wa asrār at-ta’wīl, tom IV, Dār iḥyā’ at-turāṯ al-’arabiyy, Bejrut, s.a., str. 273.
24
Jā Sīn, 70.
25
Vidi komentar ovog ajeta u: Ibn Džuzejj el-Kilbī El-Endelūsī, Olakšani komentar Kur’ana, Libris, Sarajevo, 2014.
26
Navedeno prema: Abū Al-Fidā’ Ismāʻīl ibn ʻUmar ibn Kaṯīr Ad-Dimishqī, Tafsīr Al-Qur’ān Al-ʻAẓīm, VI tom, II izdanje, Dār ṭayyiba, Rijad, 1999., str. 592.
27
Neke od tih predaja koje se pripisuju Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., su: “Ko jedanput prouči Jā Sīn, kao da je deset puta proučio Kur’an”, “Naredio sam svojim sljedbenicima da svaku noć uče Jā Sīn. Ko bude ustrajao na tome i svaku noć ga bude učio, pa umre– umrijet će kao šehid”, “Ko uđe u kaburistan, pa prouči suru Jā Sīn, bit će olakšano toga dana onima koji leže u kaburima, a onaj ko ga prouči imat će za svaki harf koji je proučio nagradu”, “Jā Sīn je za ono za što se bude učio!”… Vidi više: Šefik Kurdić, Apokrifni hadisi, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2010., str. 86 – 89.
28
Navedeno prema: Aḥmad ‘Abdullāh Aṭ-Ṭawīl, Muḥtawayāt suwar Al-Qur’ān Al-Karīm, Madār al-Waṭan li an-nashr, Rijad, 2013., str. 232 – 233.
29
Predaju o Poslanikovom, s.a.v.s., učenju sure Jā Sīn na sabah-namazu prenosi Džābir ibn Semure, a zabilježena je u nekoliko djela. Hadiski autoriteti smatraju da se radi o da’īf predaji.
30
Vidi: Muhamed Hadžijahić, “Uloga i značaj Gazi Husrev-bega i njegova vakufa”, Anali Gazi Husrev-begove džamije, knjiga IX-X, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, 1983., str. 219 – 232.