Crtice iz života ‘Īsāa, a.s.

Muhammed, s.a.v.s., je rekao: “Ko posvjedoči da nema boga osim jednog Allaha koji nema sudruga, i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, i da je ‘Īsā Allahov rob i poslanik i Njegova riječ koju je udahnuo Merjemi i Duh od Njega, i da je džennet istina i da je džehennem istina, Allah će ga, prema njegovim djelima, uvesti u džennet.” (U jednom predanju se dodaje i ovo: “na koju god od osam džennetskih kapija bude htio”.)

Hadis prenosi ‘Ubāde, sin Ṣāmita, a bilježi ga imām Buḫārī(ja).

​Nakon što su utihnule jalove rasprave o čestitanju “praznika nevjernika” i “istini o Isusu Kristu” (iako smo najčešće propustili da argumentima odbranimo i osnažimo stavove koje površno iznosimo), dobro je, barem u crticama, prisjetiti se života ‘Īsāa, a.s., sina Merjemina:

– ‘Īsāov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: “Budi!” – i on bî. Adem je stvoren bez muška i bez ženska. Njegova supruga Havā’ stvorena je od muška a bez ženska. ‘Īsā je stvoren od ženska a bez muška, a svi ostali ljudi su stvoreni od ženska i od muška(rca).

– Neki učenjaci navode da ime ‘Īsā dolazi od je'išu (“On živi”). U tom smislu bi mogli razmišljati o kur'anskim ajetima u kojima se govori da je on, u određenom smislu, još uvijek živ: …A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. – A Allah je silan i mudar.

– Prve riječi su mu: “Ja sam Allahov rob, meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti…” Kao da je ova prva poruka bila usmjerena milijardama ljudi koji tvrde da je on Njegov sin. Knjiga koja je spomenuta je – Indžīl. Kur'anska sura El-Ihlāṣ jasno poručuje da Bog Nije rodio i rođen nije. Zapažamo da je na prvo mjesto došlo Nije rodio (nema sina, potomaka), iako bi, po logici i hronologiji, trebalo prethoditi rođen nije. U svijetu je mnogo više onih koji tvrde da Bog ima sina.

– Riječima meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti… ‘Īsā, a.s., odbacuje i pobija optužbe maloumnika koji su potvorili njegovu majku za nemoral. Nemoguće je da vjerovjesnik bude potomak nemoralne žene, kako su tvrdili.

– Potvrdio je prije objavljeni Tevrat i nagovijestio je dolazak Muhammeda, s.a.v.s.: A kada Isa, sin Merjemin, reče: “O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći” – i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: “Ovo je prava vradžbina!”

– Njegovo ime se na stranicama Kur'ana pomalja 25 puta.

– Između ‘Īsāa, a.s., i Muhammeda, a.s., bio je period od oko 600 godina.

– Bio je poslanik (samo) tri godine.

– Tri kur'anske sure dominantno govore o njemu, njegovoj majci i njegovoj porodici u širem smislu, ‘Imrānovoj čeljadi i posebnom nadnaravnom djelu koje je izvodio i činio po dozvoli Gospodara (Alu ‘Imrān, El-Mā'ida i Merjem). On je, zaista, poslanik kojem je u Kur'anu Časnom ukazana ogromna i veličanstvena počast

– ‘Īsā, a.s., je prauzor moralnog stava, neiscrpne ljubavi i bezinteresne vjere u Boga.

– Njegova majka Merjem je jedna od četiri najodabranije žene svi​​jeta. Njegov djed ‘Imrān poredvodio je Izraelćane u namazu, a nana Hana je bila izrazito pobožna žena.

– Hazreti Merjem(i) je nagoviješteno da će ‘Īsā biti čestit dječak: …i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. Bio je potpuno svjestan obaveze prema majci jer je imao samo nju.

– Rođen je u Betlehemu i djelovao je na području današnje Palestine. Sa majkom je otišao u Egipat/Mis(i)r i tu je (pro)boravio do 12. ili 13. godine života.

– I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom učinili. Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekućom vodom nastanili. Komentatori Kur'ana navode različita mišljenja o mjestu koje je spomenuto. Neki kažu da je to mjesto u kojem je i rođen ‘Īsā, a.s., u blizini Jerusalema, drugi da je to mjesto u blizini Damaska, a treći da je to bilo u Egiptu.

– Neke predaje donose i opis ‘Īsāa, a.s., pa navode da je bio čovjek srednjeg rasta, bijele puti i da je imao glatku kosu, “kao da mu sa glave kaplje voda iako nije izašao iz vode”.

– Poslan je narodu Benū Isrā'īl u vremenu kad su bili pod vlašću Rima.

– Objavljen mu je Indžīl kada je imao 30 godina, a to je, prema nekim predajama, bilo 18. noći mjeseca ramazana.

– U vrlo teškoj i neizvjesnoj situaciji za hazreti Merjem, suočenu sa čudnim događajem, porođajnim bolovima, budućim izazovima u narodu koji će je optužiti za nemoral, Uzvišeni Allah joj poručuje: …pa jedi i pij i budi vesela! tj. raduj se jer će tvoje dijete zauvijek promijeniti tok historije i sudbinu čovječanstva!

– ‘Īsā, a.s., sin Merjemin, i Jaḥjā, sin Zekerijjaov, a.s., su tetići i majke su ih nosile u isto vrijeme.

– ‘Īsā, a.s., sin Merjemin, nikada se svome narodu nije obratio sa “O, narode moj…”, jer nema oca.

– Kaže se da je zlim učenjacima poručio: “O zli učenjaci, dunjaluk ste stavili u glave, a Ahiret pod noge! Riječi su vam lijek, a djela bolest. Vi ste poput drveta oleander (svi dijelovi su mu otrovni, op. prir.) – lijepo izgleda, ali se onaj ko ga okusi otruje.” Ove i slične predaje koje mu se pripisuju treba sagledavati u kontekstu moralne izopaćenosti, nezaslužene ugodnosti i svakojakih privilegija koje je svećenicima Benū Isrā'īla donio njih ”posvećeni” položaj u društvu tog doba.

– U nekim predajama navosi se da je ‘Īsā, a.s., nosio odjeću od kostrijeti i da je jeo lišće sa drveća, nije imao stana/kuće, porodice ni imetka, niti je išta ostavljao za sutra(dan). Pred svojim učenicima se znao pojaviti zaogrnut samo vunenim ogrtačem, bos, uplakan, razbarušene kose, požutio od gladi i ispucalih usana od žeđi.

– Od nadnaravnih i neoponašljivih djela koja je, po dozvoli Uzvišenog Gospodara, činio, u jednom kur'anskom ajetu se pobrajaju ova: Kad Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naučio; i kada si, voljom Mojom, od blata nešto poput ptice napravio i u nju udahnuo, i kada je ona, voljom Mojom, postala ptica; i kada si, voljom Mojom, od rođenja slijepa i gubavca iscijelio; i kada si, voljom Mojom, mrtve dizao; i kada sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze donio, pa su onī među njima koji nisu vjerovali – povikali: ‘Ovo nije ništa drugo do prava vradžbina!’

– A kada učenici rekoše: “O Isa, sine Merjemin, može li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?” – on reče: “Bojte se Allaha ako ste vjernici!” “Mi želimo” – rekoše oni – “da s nje jedemo i da naša srca budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci.” “Ja ću vam je spustiti” – reče Allah – “ali ću one među vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neću kazniti.” U predajama se navodi da je ‘Īsā, a.s., sin Merjemin, naredio učenicima da poste 30 dana. Kada su ispostili, zatražili su od njega da im spusti sofru s neba, da s nje jedu i da im se srca smire. ‘Īsā, a.s., sin Merjemin, se (po)bojao da učenici neće biti zahvalni, ali kada je vidio da su uporni – zamolio je Uzvišenog Allaha da spusti sofru s neba. Sofra je bila i iskušenje i opomena: “…ali ću one među vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neću kazniti.” Poznato je da ljudi žele jasne dokaze pa makar bila i čuda. Spuštanje sofre bilo je u blizini Bejtu-l-Maqdisa u Jerusalemu.

– Prema nekim predanjima, jedan od dvanaesterice (ili sedamnaesterice) učenika ‘Īsāa, a.s., sina Merjemin, najmlađi od njih, dobrovoljno se žrtvovao znajući da će biti ubijen (umjesto njega). Neki historičari preciziraju da je ime tog učenika bilo Serdžus ili Judus. Jevrejska potjera je, tragajući za ‘Īsāom, a.s., došla do tog učenika, uhvatila ga, ubila ga i razapela. Jedan od njegovih učenika ga je izdao. Bio je to Juda Iskariotski. Israilićani su ponosno tvrdili da su ubili ‘Īsāam, a.s., i hvalili su se time: …i zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!” A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili… Nakon što su pomislili da su ga ubili, počeli su silovito progoniti njegove sljedbenike.

– Hazreti Merjem je nakon uzdignuća ‘Īsāa, a.s., živjela još pet godina.

– I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao! – Kaže se da je istinski sretan onaj ko u ove tri situacije bude spašen i siguran: pri rođenju od šejtanskog dodira i uticaja, u kaburu od silnih i nepodnošljivih iskušenja i na Sudnjem danu od nesnosnih strahota.

– ‘Īsā, a.s., će se vratiti Zemlju, spustit će se sa neba kod Damaska i uputiti prema Bejtu-l-Maqdisu. (Pro)boravit će među ljudima 40 godina, nakon čega će umrijeti i bit će mu klanjana dženaza-namaz.